titan oprema tehnologije i aktualnosti

Primjena opreme od titana:

Trenutačno, godišnja potrošnja titanskih materijala u Kini iznosi više od 2000 tona, od čega se oko 90 posto koristi za civilnu uporabu. Oko 70 posto civilnog materijala od titana koristi se za proizvodnju kontejnera, od čega su oko 50 posto materijali za cijevi, 34 posto su materijali za ploče i trake, 12 posto su materijali za šipke i kovanje, 2 posto su žičani materijali, a 2 posto su odljevci. . Budući da titanovi materijali imaju izvrsnu otpornost na koroziju u mnogim kiselim, alkalnim i slanim medijima, naširoko se koriste u naftnoj, kemijskoj industriji, metalurgiji, offshore inženjeringu i drugim industrijama.

Iako je cijena opreme od titana visoka, zbog dugog vijeka trajanja i niskih troškova održavanja, pogoduje smanjenju potrošnje sirovina i energije, poboljšanju uvjeta rada i postizanju visokih ekonomskih koristi.

Budući da su većina titanskih materijala koji se koriste u kemijskom procesu posude pod tlakom, potrebno je da titanovi materijali ne samo da imaju izvrsnu otpornost na koroziju, već imaju i visoka sveobuhvatna mehanička svojstva i dobra svojstva zavarivanja.

Proizvodnja opreme od titana

1 Preliminarne pripreme

(1) Područje proizvodnje opreme od titana posebno je podijeljeno i strogo je zabranjeno miješanje i dodir s opremom od ugljičnog čelika.

(2) Materijali se moraju skladištiti i čuvati uredno i ne smiju se slagati na otvorenom. Istovremeno je postavljeno nekoliko posebnih kutnih kutija za materijale od titana za razvrstavanje i recikliranje ostataka materijala.

(3) Projektirati i izraditi potrebne posebne strojeve, alate, kalupe itd. Oprema kao što su škare za ploče, blanjalice za rubove, valjci za ploče i sl. moraju se održavati čistom kako bi se spriječile mrlje od ulja, željezne strugotine, nedostaci na valjcima itd. oštetiti površinu titana.

(4) Osoblje koje sudjeluje u proizvodnji opreme od titana mora se odijevati u skladu sa zahtjevima. Radna odjeća i rukavice moraju biti čiste. Cipele s čavlima nisu dopuštene, a hodanje po titanskoj ploči treba izbjegavati koliko god je to moguće.

2. Označavanje i praznjenje

Titanski materijali su vrlo osjetljivi na defekte, pa je zabranjeno udarati po površini titanskih materijala čekićem, bušilicom ili čeličnom brtvom, a zabranjeno je ispisivati ​​relevantne oznake tintom ili bojom. Materijali od titana također se lako onečišćuju željezom, uljem itd. Nakon brušenja i rezanja onečišćeni dijelovi moraju se polirati brusilicom. Stoga, tijekom pisanja treba propisno rezervirati neki dodatak za strojnu obradu, općenito 10~20 mm.

Rezanje ploča, stroj za mljevenje ili rezanje plazma lukom koriste se za blijeđenje.

3. Utor za obradu

Za ploče je potrebno kosine blanjati na rubnoj blanji, a za cijevi je potrebno kosine blanjati na tokarskom stroju. Svi kosi su u obliku slova V. Duge ploče su sklone savijanju i kidanju tijekom procesa blanjanja rubova. Kako bismo riješili ove probleme, koristimo čelik za kanale za pritiskanje kraja za blanjanje kako bismo povećali silu pritiska stroja za blanjanje na ploču i smanjili duljinu ploče koja izlazi iz stroja za blanjanje (s konvencionalnih 50 mm na 30 mm) da povećate njegovu krutost, a zatim podesite kut oštrice alata i koristite malu brzinu i mali posmak za rezanje. Kao rezultat toga, utor je svijetao poput ogledala, a hrapavost utora je mnogo niža od one kod ugljičnog čelika i nehrđajućeg čelika.

Imajte na umu da se dovođenje ne smije zaustaviti u procesu blanjanja rubova od titana, inače je lako uzrokovati stvrdnjavanje površine rezanja.

4. valjanje ploča

Povratak titanske ploče tijekom valjanja veći je od ugljičnog čelika i nehrđajućeg čelika, što otežava točkasto zavarivanje. Točkasto zavarivanje izvodi se odmah nakon što je spoj cijevi zaobljen na stroju za valjanje ploča.

Konusna glava, mlaznica promjera većeg ili jednakog 108 mm (bez bešavne titanske cijevi, potrebno ju je valjati s pločom), spoj cijevi šahta itd. ne može se formirati na stroju za valjanje ploča, a može se prešati samostalno kalup.

Zavarivanje i pregled

Za zavarivanje titana primjenjuje se ručno argon volfram-lučno zavarivanje. U usporedbi s ugljičnim čelikom i nehrđajućim čelikom, titan također ima veću kemijsku aktivnost zbog svoje visoke točke taljenja, velikog toplinskog kapaciteta i loše toplinske vodljivosti. Prilikom zavarivanja vrlo je lako burno reagirati s kisikom, vodikom, dušikom, ugljikom i drugim elementima, što rezultira krhkošću zavarenog spoja i lako stvaranjem pukotina. Kako bi se dobili zavari s dobrim mehaničkim svojstvima, čišćenje površine prije zavarivanja i zaštitne mjere tijekom zavarivanja ključni su za osiguranje kvalitete zavarivanja.

Zbog visokog afiniteta titana prema kisiku, vodiku i dušiku, lako je smanjiti plastičnost zavarenih spojeva. Stoga, zavareni bazen i zona utjecaja topline zavarivanja iznad 400 stupnjeva na stražnjoj strani moraju biti strogo zaštićeni. Zaštitu rastaljenog bazena upotpunjuje plamenik za zavarivanje, a zona utjecaja topline i zagrijani dijelovi iznad 400 stupnjeva zaštićeni su zaštitnom kutijom. Zaštitnu kutiju je najbolje napraviti od bakra, a protok argona je primjeren od 7~15l/min, što je premalo i ima slab učinak zaštite; Previše će uzrokovati turbulenciju strujanja zraka i dovesti zrak u područje zavarivanja. Stoga argon treba držati u laminarnom toku.

Kvaliteta zavara provjerava se vizualnim pregledom, bojanjem i radiografskim pregledom. Vizualnim pregledom uglavnom se promatraju površinski nedostaci zavara i boja zavarenog spoja, te se prema boji površine prosuđuje učinak zaštite od plina. Tablica 1 prikazuje prosudbu boje površine zavara titana i kvalitete zavarivanja.

Tablica 1. Određivanje boje šava i kvalitete zavarivanja titanskih materijala

Za zavare s lokalnom nekvalificiranom bojom površine, zona zahvaćena toplinom mora se potpuno izbrusiti brusnim kotačem i zatim ponovno zavariti. Broj popravnih zavarivanja ne smije biti veći od dva puta. Ispitivanje bojanjem i radiografsko ispitivanje provodi se prema jb4730-94 "nerazorno ispitivanje posuda pod tlakom". Ispitivanje bojanjem mora udovoljavati zahtjevima klase II, a radiografsko ispitivanje ispunjava zahtjeve klase III.